
Svaka žena je različita. Svaka je puna mana i vrlina. Neka je lošija a neka je bolja. Kakva god da je, žena je. Uvek i svuda je određuje pol. Pol joj kreira norme. Norme razvoja, ponašanja, načina života, načina poslovanja, rada, intelektualnog razvoja... Pol joj kreira sve moguće norme. I, u društvu i u državi. Država je, odozgo, sputava a društvo je, odozdo, ugnjetava. Kuda god da krene, ona greši. Ona čini greške i svoje i tuđe. Grešna je. Da, svaka žena je grešna. Zašto je grešna?! Pa, grešna je jer greši. Grešna je jer greši i onda kada čini pravu stvar. U nju je sve upereno i svaki njen korak se, bez treptaja, prati. Grešna je jer misli da je slobodna. Grešna je jer ne shvata da je njena sloboda sinonim za propast. Grešna je jer greši, u svemu. Šta onda jednoj ženi preostaje?! Da bude kao Roza, Klara?! Neizvodljivo. Dvadesetprvi je vek. Ne ide ovo vreme pod ruku sa revolucijom i borbom za nešto. Danas se više niko ne bori za nešto, već se svi isključivo bore protiv nečeg.
Mnogi misle da su te tzv. Feministkinje neke ružne, neispunjene i dokone žene koje se sa sobom bore tako što napadaju njih. Jok. Ništa se ni iz čega nije stvorilo. Sve na svetu ovom ima svoju potporu, osnovu i svoje ishodište. Pa i Feminizam. Kritička teorija nastala u određenim društvenim i političkim okolnostima, polako uzima maha. Ako već praksa nije u stanju da se izbori ZA nešto, verovatno je prvo red na teoriju da definiše to nešto. Verovatno je došlo takvo vreme da su svi protiv svih i da se svak' od svakog mora braniti. Ne silom već umom, idejom i miroljubivim al' ubitačnim mehanizmom.
Ah, te žene. Kažu da su se ratovi vodili zbog njih. Hm. Nekada, da. Al' , ni ratovi nisu što su nekad' bili. Nekada je žena imala status roba, a danas deklarativno ima status kao i on, ali je faktički podređena u odnosu na njega. Na radu, fakultetu, u kući, na ulici, u kafani, ... Žena prestaje da bude i ravnopravan sagovornik jer njena reč gubi težinu. Uspevaju pojedine. One emancipovanije, visprenije, srećnije i hrabrije. Uspevaju one koje gube ženstvenost kako bi stale rame uz rame s' njim. Uspevaju one pomalo agresivne i verbalno jake. Uspevaju one koje istinski veruju u svoju slobodu, zbog koje i plaćaju visoku cenu. Uspevaju one koje se ne okreću, one koje selektivno vide i čuju i one koje poznaju više puteva a idu samo jednim, onim pravim. I, takve žene mogu sve. Takve žene menjaju svet. Takve žene menjaju rđave i pronalaze besprekorne. Takve žene veruju u uzvišene ideje, imaju sopstvene, a prihvataju progresivne. Takve žene mogu da dozvole sve jer ih jačina uma uči kako sa svime i da se nose. One mogu lagano da padnu ali da se još laganije i brže podignu i da bez straha krenu, još brže, napred. Takve žene uče na greškama. I, na svojim i na tuđim. Takve žene znaju koliko je sati, iako u sat ne gledaju. Za njih ne postoje ograničenja vremena niti prostora. Za njih postoji život i životni kontekst, koji kreiraju same, adaptirajući se na ono njima prihvatljivo a odbijajući, vešto, sve ono što ih dregadira. Te žene su, prvenstveno, ljudi. Veliki ljudi.
Sve one ostale žene, koje se u ovima ne pronalaze, ostaju zarobljene u nametnutom. Svesne su one da nametnuto ne može da se menja a da se, pritom, ne krše norme, kreirane od strane njega. Ne može se protiv nametnutog bez hrabrosti i doziranog straha. Doziranog, jer svaka fobija nameće iznova i iznova. Hrabrost ume da uplaši. Sopstvena hrabrost nije bezopasna. Rizična je. I, po dušu i po telo.
Ja sam dala svoj glas za! I, lepo mi je! Hrabra sam, iako nisam on!
M. M.
"...i da glupa pravila ove igre u kojoj je tebi sve dozvoljeno poštujem jedino zbog toga što sam ih lično ja odredio."
ОдговориИзбриши