Ne ubij, ne kradi, ne laži….Hej Dobra moja, zar zaboravi na neke od osnovnih moralnih načela?! Na neke od osnovnih smrtnih grehova?! Zar zaboravi da počivaš na pravoslavlju?! Ne, to nisi zaboravila ali se setiš samo kad prigusti, samo kad sahraniš, slažeš i ukradeš, setiš se da se pomoliš da se izvučeš, setiš se jer misliš da će ta molitva u zadnji čas ublažiti tvoje grehe, setiš se samo zato što ti treba, a ne zato što veruješ… Bar te kao takvu prikazuju oni koji te vode, oni koji se predstavljaju tvojim vodiljama, oni koji se bore za tebe na tuđ račun, služeći se svim onim što naglas osuđuju…. Vidiš li Dobra moja?! Imaš li oči?! Imaš li dušu?! Ili su tvoja duša i tvoje oči isti oni prljavi i pogani koji su te iskoristili?! Čuješ li Dobra moja?! Čuješ li vapaje svoje dece, gladne i umorne, istrošene i razočarane?! Osećaš li kako besciljno tumaraju, osećaš li im padove, bole li te njihove rane? Da li, ili su ti na oči povez stavili, glavu ti okrenuli, uši ti zapušili? Gde si? Gde smo mi? Ima li te još uvek ili si se davno predala? Ima li te ili su te nezasiti pojeli? Ima li te ili si i ti od umora okončala? Hej Dobra moja!
T.C.
T.C.
Нема коментара:
Постави коментар