" Sve mete NATO su po prirodi vojne. Mi ne gađamo pojedince", rekao je Bučard. A Bučard je, inače, komandant NATO- a za operacije u Libiji. Koji frik. Ne gađaju pojedince, očigledno već ih slučajno ubijaju iz dana u dan. Igraju video igrice nad Libijom. I dobro im ide, čini mi se. Uživeli su se i ne staju. Ubiše čoveku sina, troje unučadi k' o s' poslom. Ali, to se sve čine u ime zaštite civila i nedužnog naroda. Moramo ih razumeti i shvatiti ozbiljno. Ipak je to NATO. Kakvi humanitarci. Reči nemam. Ovoga puta su još milosrdniji n' o kada su se sa nama igrali.
Ove nebulozne izjave visokih zvaničnika, tamo nekih pukovnika i potpukovnika nisu nimalo iznenađujuće. Oni, istinski, veruju u svoju plemenitu misiju i opšti interes- '' Pobiti sve što se pobiti može! '' . Ubijaće dok ne postignu ono što su zacrtali, odavno. A to je pokupiti sve što valja pod parolom da se bore protiv autoritarnosti, totalitarizma i terorizma. Draži su mi i dosledniji oni bombaši samoubice. Oni svoj ekstremizam baziraju na islamskom fundamentalizmu koji podrazumeva život življen u skladu sa svetom knjigom- Kuranom. Ovi, danas, rade nešto sasvim drugo a perfidnije i bolesnije, doista. Igraju se sa demokratijom i nekim izmišljenim načelima. Gube se u svojim pričama, demagogijama i lažnom kosmopolitizmu. Surovi kapitalisti. Doslovno su shvatili sve. Po njima je i smrt profitabilna. Sve je profit. Ima ih svuda. Za sve bi da se pitaju a čim se neko pobuni oni reaguju. Opipljivom silom, svakako. Gde je ta suverenost svih država sveta? Jadan Boden. Jadni svi teoretičari i umovi koji su stvarali i gradili sve ono za šta smo mi trebali da se zalažemo i da praktujemo a što, naprotiv, uništavamo i degradiramo. U većini slučajeva teorija i praksa jesu nespojive ali je, ipak, politička teorija stvorena radi bolje prakse. Preozbiljno je Zapad shvatio svoju ulogu u svetu. Nikako da skrati obim i opseg svojih funkcija. Svet im ne može ništa ali ih kažnjava priroda. Stoga se i ne sekiram. Kažnjeni su po default- u. Ovaj rat traje više od mesec dana i trajaće minimum još toliko. Pobednika ne naslućujem jer me surovost ove NATO dečice plaši. Plaši me to da su spremni i na potop radi sopstvenih interesa. Taj rat iz vazduha i napad na tuđe tlo nije, uopšte, fer play. Možda ekvilibrijum i pobedi pa se one decenije vladanja gospodina Gadafija pokažu kao produktivne i nužne. Ko zna. Ko je još, danas, spreman da se brani do beskraja? Ko je još, danas, spreman da se brani po cenu sopstvenog života? Očigledno, gospodin Gadafi.
M. M.
Ove nebulozne izjave visokih zvaničnika, tamo nekih pukovnika i potpukovnika nisu nimalo iznenađujuće. Oni, istinski, veruju u svoju plemenitu misiju i opšti interes- '' Pobiti sve što se pobiti može! '' . Ubijaće dok ne postignu ono što su zacrtali, odavno. A to je pokupiti sve što valja pod parolom da se bore protiv autoritarnosti, totalitarizma i terorizma. Draži su mi i dosledniji oni bombaši samoubice. Oni svoj ekstremizam baziraju na islamskom fundamentalizmu koji podrazumeva život življen u skladu sa svetom knjigom- Kuranom. Ovi, danas, rade nešto sasvim drugo a perfidnije i bolesnije, doista. Igraju se sa demokratijom i nekim izmišljenim načelima. Gube se u svojim pričama, demagogijama i lažnom kosmopolitizmu. Surovi kapitalisti. Doslovno su shvatili sve. Po njima je i smrt profitabilna. Sve je profit. Ima ih svuda. Za sve bi da se pitaju a čim se neko pobuni oni reaguju. Opipljivom silom, svakako. Gde je ta suverenost svih država sveta? Jadan Boden. Jadni svi teoretičari i umovi koji su stvarali i gradili sve ono za šta smo mi trebali da se zalažemo i da praktujemo a što, naprotiv, uništavamo i degradiramo. U većini slučajeva teorija i praksa jesu nespojive ali je, ipak, politička teorija stvorena radi bolje prakse. Preozbiljno je Zapad shvatio svoju ulogu u svetu. Nikako da skrati obim i opseg svojih funkcija. Svet im ne može ništa ali ih kažnjava priroda. Stoga se i ne sekiram. Kažnjeni su po default- u. Ovaj rat traje više od mesec dana i trajaće minimum još toliko. Pobednika ne naslućujem jer me surovost ove NATO dečice plaši. Plaši me to da su spremni i na potop radi sopstvenih interesa. Taj rat iz vazduha i napad na tuđe tlo nije, uopšte, fer play. Možda ekvilibrijum i pobedi pa se one decenije vladanja gospodina Gadafija pokažu kao produktivne i nužne. Ko zna. Ko je još, danas, spreman da se brani do beskraja? Ko je još, danas, spreman da se brani po cenu sopstvenog života? Očigledno, gospodin Gadafi.
M. M.
Нема коментара:
Постави коментар